“Porez na roze”- koliko skuplje plaćamo stvari samo jer su namijenjene ženama?

Portal Vice je prošle godine napravio istragu o “porezu na roze” u Srbiji, zemlji u kojoj je 53,7 žena nezaposleno. Situacija je ista u svim zemljama Balkana, a procjenite i sami da li je godina razlike umanjila “porez”:

Reklame

I dok roze boja bije bitku za njeno vraćanje na scenu kao ravnopravne boje u paleti, žene u poslednjih nekoliko godina imaju još jedno veliko čudovište za savladati, i to roze boje. Veliki broj firmi i marketing stručnjaka pokušava da nam kroz ovu boju proda našu ženstvenost i time nam servira jedan ružičasti porez, kojeg većina žena na svijetu nije ni svjesna. Naime, prema nedavnim istraživanjima u Sjedinjenim Američkim Državama, žene plaćaju 1, 351 dolar više godišnje samo zato što su žene, tačnije zato što kupuju proizvode koji su bezrazložno naglašeni kao “ženski”. Mnogi proizvodi za svakodnevno korišćenje od kozmetike do garderobe i predmeta za razonodu iako su istog sastava i izgleda kao oni za muškarce i iako nema aposlutno nikakve poente djeliti ih na plave i roze, označeni su kao ženski i prodaju se po višoj cijeni. Ovaj broj nazvan je “porez na roze”(pink tax), a problem je prisutan širom svijeta.

S obzirom da na srpskom internetu (gle iznenađenja) ne postoji nijedan članak o ovome (najbliži rezultat je pink taksi), niti se ova taksa bilo gdje spominje, pokušala sam da istražim koliko je otprilike jedan ovakav fenomen prisutan u Srbiji, u kojoj je 53,7 odsto žena nezaposleno i u kojoj su žene za oko 20 procenata manje plaćene za isti posao u odnosu na muškarce. Kapitalizam ne samo da nas gadno udara po džepu, već je i najgori seksista.

Brijači

Prvi šok usledio je odmah po mom ulasku u prodavnicu, kada sam shvatila koliko se sve “rozi”. Rafovi su šljašteli od roze proizvoda i bile su mi potrebne protiv-ružičaste naočare. Proizvod koji mi je prvi pao na pamet i koji sam shvatila da mogu da koristim kao marker je brijač. Preskačem nabudžene verzije sa hiljadu sječiva i nalazim one najprostije, od iste firme, muški i ženski primjerak. Komad muškog najjednostavnijeg brijača je 79 dinara, dok je ženski 108. Poredim ih i ne uočavam razliku, imaju ista sječiva, samo su im boje jastučića drugačije. Razlika između ova dva proizvoda je 29 dinara i ako računamo da mjesečno upotrebimo tri brijača, to je 1044 dinara godišnje više samo za brijače. Potražila sam brijače marke Billie u prodavnici, jer me je nedavno oduševila njihova reklama u kojoj žena ne brije već obrijane noge, za promenu, i za koju sam pročitala da se bori protiv ružičaste takse, ali nisam ih našla. Pjene za brijanje bolje da ne pominjemo, one za žene su vjerovatno pravljene od samljevenog kristala, s obzirom da su za čak 200 dinara skuplje od muških. Nastaviću sa korišćenjem muških brijača.

Dezodorans u stiku

Opet pokušavam da nađem isti brend koji ima i muški i ženski proizvod i lako ga nalazim. Dok crni viteški stik vrišti natpisom ISPLATI SE (ako imaš penis), ženski je okićen morem natpisa naziva cvjetova. Nikad nisam razumela koji je kriterijum za muške i ženske mirise, ali to sam potisnula u sebi i podsjetila se da sam tu zbog cijene. Muški stik košta 249 dinara, a ženski 263. Ovo je jedan knjiški primer poreza na roze, ali kada sam pažljivije pogledala svi ženski proizvodi slične namjene u prosjeku su skuplji minimum dvadesetak dinara i mahom su spakovani u minijaturna pakovanja i manje ambalaže, vjerovatno da bi djelovali senzualnije i ženstvenije. Razlika između ova dva proizvoda je 14 dinara, a s obzirom na to da kupujem jedan ovakav dezodorans mjesečno, roze poraz, ovaj porez, u ovom slučaju iznosi 168 dinara.

Obična hidratantna krema

Ova roze krema koja i na svom poklopcu ima naznačeno da je za djevojke, u slučaju da ste daltonisti, košta 410 dinara. Provjeram njen sastav i sastav ostalih rodno neutralnih krema koje ne prelaze 250 dinara, uvjerila sam se da je identičan. Možda je ovo krema za jednoroge, ali u svakom slučaju, izračunala sam da ukoliko bih počela sa korišćenjem ove kreme, umesto neke neroze hidratantne, recimo Nivea, trošila bih 1.280 dinara više godišnje, jer u prosjeku potrošim osam kutija ove kreme. Pokušala sam da zažmurim na sve preskupe kreme za peglanje bora, koje naravno, ne postoje u “plavoj” varijanti.

Šamponi

Ukoliko lekcija o porezu na roze i o tome kako moramo da plaćamo porez na to što imamo vaginu ikada izađe u nekom udžbeniku, a nadam se da hoće, ovo bi trebalo da stoji kao ilustracija. Identični šampon sa identičnom gramažom, spakovan u identične bočice, sa identičnim brojem biljnih ekstrakta, košta različito i u različitim je bojama. Ne koristim dječije šampone, razlike u cjenama kod onih za odrasle su još izraženije, ali recimo da ako ste ženska beba morate da platite 312 dinara više porez na vašu kosicu samo zato što je prana šamponom iz roze bočice.

Ulošci, tamponi i ostali luksuzi

Hajde da se sada vratimo u svijet odraslih, luksuznih, bahatih žena koje umjesto na osnovne stvari vole da bacaju pare na ….hm…. uloške? Ovi proizvodi iziskuju mnogo veću diskusiju i posebnu taksu o kojoj se mora pričati, ali ovog puta ćemo ih ubrojiti u roze porez. Za one koji ne znaju, nijedna od nas se nije prijavila da jednom mjesečno krvari, te su ovi proizvodi čista osnovna potreba za žene, a s obzirom na njihovu funkciju,cijena im je jako visoka. Koštaju kao karmini. Tamponi i ulošci se i dalje u većem dijelu sveta klasifikuju kao ‘luksuzna roba’ i oporezuju se sa 5%, dok se recimo brijači smtaraju ‘osnovnim potrebama’ i nemaju porez na dodatnu vrijednost. U našoj zemlji ženski higijenski proizvodi oporezuju se po stopi od 20%. Tako imamo situaciju da se po umanjenoj stopi od 10% oporezuju recimo dnevne novine, usluge smještaja po hotelima, motelima, hostelima i slično, personalni računari i njihove komponente, ali ne i higijenski proizvodi koje žene moraju da koriste. Dakle, ne samo da nisu besplatni kao što bi trebalo da budu, već ćete rijetko gdje naći pakovaje uložaka koje je jeftinije od 300 dinara, što dovodi do toga da je tampon taksa na godišnjem nivou najmanje 3.600 dinara, jer je određenim ženama potrebno i više pakovanja tokom jednog ciklusa.

Ljekovi

Kafetin menstrual sam probala u nadi da ću naći idealni lek za moje menstrualna probadanja i testerisanja u predjelu donjeg stomaka i kao stručnjak i zamorče za ovakve proizvode mogu da kažem da je sranje. Bar meni ne pomaže. Otišla sam do apoteke da bih provjerila i cijenu i pitala apotekarku koliko se sastav ovog ljeka razlikuje od nekog drugog ljeka protiv bolova. Rekla mi je da je kafetin menstrual po sastavu skoro identičan kao Brufen od 200. Cijena brufena je 100 dinara, dok je kafetin “za žene” 180. Ako računamo da godišnje kupujemo šest kutija, to je 480 dinara godišnje na ružičasti porez.

i ostalo……

Osvrnula sam se oko sebe i odjednom je sve bilo roze….. baš sve…

Činilo se kao da je ogromna činija sa pudingom od jagode eksplodirala u marketu i obojila sve u roze. I skuplje. Zašla sam do rafova sa hranom, srećom, čipsevi za žene još uvek nisu počeli da se proizvode, ali zato jesu pločice od riže koje nisam uspela da ufotkam jer sam već postala sumnjiva obezbjeđenju.

Moram da priznam da prije ove istrage nisam bila u potpunosti svjesna manipulacije i novčanog dranja koje se događa samo zbog biologije tijela. Zavrtjelo mi se u glavi od cifara i sjela sam na obližnji trotoar da izbrojim koliko me otprilike, pri ovako banalnom istraživanju košta to što sam žensko.

Moj godišnji porez na vaginu iznosi 480 + 3600 + 312 + 1280 + 168 + 1044, ukupno 6.884 dinara. Međutim, ova cifra je samo djelić poreza na roze koji dajem tokom svog života i u budućnosti ću više paziti kada biram proizvode za sebe, a nadam se da će se i kompanije usput dozvati pameti i prestati da na tako perfidan i mizogin način manipulišu ženama i njihovim novčanicima.

Izvor: Iva Parađin, vice.com/rs