Borba protiv steriliteta: ispovijest koju trebate da pročitate
” Nemaš djecu? A što ne rodiš jedno?” pitanje je kojim Damira Kalač, dugogodišnja novinarka Vijesti počinje svoju ispovjest.
U Evropi se od 5. do 11. novembra obilježava nedjelja plodnosti. Samo u Evropskoj uniji 25 miliona žena i muškaraca se suočava sa neplodnošću. Statistički, svaki šesti par se bori sa sterilitetom. Damira je svoje iskustvo u ovoj borbi podijelila:
Imam 44 godine. I nemam djecu. Mnogo puta sam čula pitanje – što ne rodiš jedno. Nekad bih samo odmahnula rukom. Nekad bih pitala “šta koji moj”… Bilo je, a ima i danas dana kad se raspadnem do u najsitnije djelove. Slomim se. Nemoj da mi govoriš da rodim. Možda ne želim. I to je moje pravo. A možda sam baš danas saznala da još jedan pokušaj da zatrudnim – nije uspio.
Damira u svojoj ispovjesti priča o izazovnim procedurama, postupcima i “nivoima” vantjelesne oplodnje, pritom se suočavajući i sa neprestanim pitanjima porodice, rođaka, prijatelja, poznanika, čak i stranaca koji je uporno pitaju: “Zašto ne rodiš?”
Nas dvoje smo prvi put na kliniku za vantjelesnu oplodnju pošli prije oko tri godine. Nisam tada znala, sada znam – postupak vantjelesne je kao da igrate igricu. Imate nekoliko nivoa – igrate i nadate se prelasku na sljedeći.
Kako ni sama nisam mnogo toga razumjela dok nisam ušla u postupak, pokušaću da neke stvari u ovoj priči pojednostavim. U zavisnosti od dijagnoze, i preporučeni postupci su različiti.
Moja igrica
Pokušaj prvi. Folikuli prisutni na oba jajnika. Sjajne vijesti! Primam terapiju. Ja koja sam nekad bježala od injekcija iz domova zdravlja, odjednom nemam problem da sama sebe bockam. Odjednom, strah od igle više nije i moj najveći strah.
Drugo mjerenje folikula pokazuje da rastu. Treće ipak pokazuje da je rast stao. Prekidamo postupak. Ovaj put nismo prešli ni prvi nivo igrice.
A ti me baš tih dana pitaš – zašto ne rodim.
Pokušaj drugi. Isti doktor, ista klinika. Ista i terapija. Ponovo folikuli prisutni na oba jajnika. Rastu. Jedan se konačno izdvaja kao vodeći. Zakazana aspiracija. To je ona procedura u kojoj se izaziva “pucanje”, odnosno “probadaju” folikuli i provjerava da li u njima ima jajnih ćelija. Srećna sam, prelazimo na sljedeći nivo igre!
Ipak nismo, jer folikul je pukao prije nego sam legla na sto.
A ti me ponovo pitaš – zašto ne rodim.
Prije trećeg pokušaja, da ne dužim zašto i kako, operisana sam. Sumnja na endometriozu, posjetila sam desetak ginekologa, čula različita mišljenja, operisati, ne operisati. Operisala. Bila je ipak cista.
Pokušaj treći. Druga klinika, drugi ljekar, druga terapija. Folikuli ponovo prisutni na oba jajnika, rastu, zakazana aspiracija. Dvije jajne ćelije, obje oplođene, zakazan transfer! E, to je već nivo u igrici!
Ležim na stolu, gledam na ekranu sliku embriona, čini mi se da već čujem kako im srce kuca. To se ne dešava, daleko je to još od bebe, ali u mojoj glavi bilo je tako.
“Sad ste trudni”, kažu nakon transfera sestre da vas ohrabre.
A nije da nije istina na neki način – u mojoj materici su dvije oplođene jajne ćelije, koje su počele da se razvijaju u nešto više od toga. Sad čekamo da nastave da rastu i da se “zakače”.
Embrioni sa kojima mi je rađen transfer
Za 14 dana test. Naglašeno sam emotivna. Što od terapije, što od želje. Voljela bih da mogu da se smirim, ali – naučite me kako se to radi. Ja ne znam.
Da brže prođu dvije sedmice, vratila sam se na posao. Ne nadajte se da žene imaju više razumijevanja za druge žene. O svemu kroz šta prolazim je znala – žena. Koleginica sa posla. Ispričala sam joj jer je moja nadređena, ispričala sam joj da bi znala šta mi je, ako emotivno posrnem dok radim. A jesam. I onda me baš ona nije razumjela.
Test negativan. Isti scenario i nekoliko mjeseci kasnije. U međuvremenu sam, za moj rođendan prošle godine, dobila još jednu jajnu ćeliju. Kako sam se radovala. Sjećate se, imati jajnu ćeliju znači da imamo šansu za oplodnju, transfer i bebu. Rođena sestra se malo naljutila, jer nisam nju pozvala da joj to ispričam, već drugaricu koja prolazi kroz isto.
Ne ljutite se. Ženi u postupku nekad treba da je neko razumije kad govori. I dok ovo pišem, ja ne znam da li svi razumijete svaku riječ i veličinu svakog koraka kroz koje sam prošla. Kroz koje prolaze mnogi oko vas.
Rođendanska jajna ćelija. Dobili smo je nenadano, nakon aspiracije folikula koji je,ispostavilo se, bio prazan. Medicinskoj sestri na klinici sam više u šali rekla da me nešto i dalje žiga. Ispostavilo se da sam imala još jedan folikul, koji se “sakrio”.
Bio je to sjajan rođendan, malo skup (oko 900 eura), ali – sjajan. Ko ne bi poželio da za rođendan leži na stolu u operacionoj sali, da mu rade aspiraciju i nakon probijanja folikula nađu jajnu ćeliju?!
Nažalost, iako je oplođena, embrion se nije razvijao, pa ni od tog pokušaja ništa…
A onda me ti ponovo pitaš – zašto ne rodim.
Ovo su nepune tri godine mog života. Ovo su samo crtice, u stvari. Bez detalja o finansijama.
Poruka koju Damira želi da prenese je jasna:
Sljedeći put dvaput razmislite prije nego što nekoga pitate za djecu, prije nego ženi kažete – zašto ne rodiš. A ako vi imate problem, onda se ne ustručavajte da potražite pomoć.
Ovo je samo dio Damirine priče, ostatak možete pročitati na njenom sajtu.
