Sindrom policističnih jajnika- uzroci, simptomi i liječenje

Kod svake žene se mogu pojaviti različiti uzroci koji dovode do sindroma policističnih jajnika. Simptomi se vežu uz pojavljivanje cisti, poremećaje menstrualnog ciklusa te ostale promjene koje uzrokuje hormonalna neravnoteža kao što su akne i dlakavost.

Sindrom policističnih jajnika je najčešća hormonska bolest žena i najčešći uzrok izostanka ovulacije. Naziv dolazi od izgleda jajnika na kojem se nalaze brojne ciste. Osim toga jajnici su obično dvostruko veći od normalnih, napete sivobijele površine ispod koje se u kori nalaze cistice veličine od pet do 15 mm. Procjenjuje se da pet do 10 odsto žena u plodnom razdoblju boluje od ove bolesti.

Kako se uspostavlja dijagnoza policističnih jajnika?

Dijagnoza policističnih jajnika se postavlja kombinacijom kliničkih, ultrazvučnih i laboratorijskih nalaza hormona. Klinički nalazi obuhvataju informacije o simptomima žene, njenim ranijim i porodičnim bolestima, te pregledom.

Ipak, za postavljanje sigurne dijagnoze najpouzdaniji je ultrazvučni pregled. Transvaginalnim ultrazvukom (ultrazvučni pregled sondom) pouzdano se mogu izmjeriti i analizirati detalji u jajniku.

Koji su simptomi policističnih jajnika?

Ako želite da ostanete u drugom stanju, treba da smanjite tjelesnu težinu.

Simptomi koji mogu da ukazuju na policistične jajnike su:

•    smanjen broj menstruacija ili njihov izostanak

•    nakupljanje masnog tkiva u predjelu stomaka (tzv. muški tip debljine)

•    pojačana dlakavost

•    akne

•    opadanje kose

•    masna koža

•    gojaznost

Da li policistični jajnici ometaju začeće?

Pojedine žene koje imaju policistične jajnike mogu imati smanjenu mogućnost začeća, dok drugima to ne predstavlja nikakav problem. Međutim, ukoliko zbog ovog oboljenja imate problem sa plodnošću, uspješno možete doći do željenog potomstva vantjelesnom oplodnjom.

Koji su rizici od policističnih jajnika?

Ako imate policistične jajnike, treba redovno da odlazite na ginekološke i druge ljekarske preglede jer je ovo oboljenje u vezi sa nizom rizika:

•    spontani pobačaji su dva do tri puta češći

•    bolesti srca i krvnih sudova su sedam puta češće

•    rizik od obolijevanja od šećerne bolesti je 16 odsto veći

•    povišen krvni pritisak se javlja kod 40 odsto pacijentkinja

•    veći je rizik za dobijanje tumora jajnika

•    kasnija menopauza

•    različita krvarenja iz materice

•    poremećaj nivoa masnoće u krvi

•    anemija

Kako se liječe policistični jajnici?

Pristupi liječenju policističnih jajnika su različiti jer se razlikuju i simptomi od žene do žene. Ipak, ukoliko imate policistične jajnike i želite da ostanete u drugom stanju, najbitnije je da smanjite tjelesnu težinu. Dokazano je da smanjenje mase od pet odsto može dovesti do normalizacije menstrualnog ciklusa i ponovnog uspostavljanja ovulacije, čime se povećava plodnost. Uz to treba da povećate fizičku aktivnost, prestanete da pušite i pijete alkohol.

Liječenje sindroma policističkih jajnika individualno je i zavisiće od toga želi li bolesnica trudnoću ili ne. Terapija zavisi od godina, tačnog poremećaja ciklusa i nivoa insulina. Prije svega doktor će preporučiti rješavanje prekomjerne težine i viška kilograma. Do sada su terapije pokazale kako se mnogi simptomi smanjuju nakon regulisanja tjelesne težine. Važno je znati da se sindrom policističkih jajnika ne može nikada u potpunosti izliječiti, već samo držati pod kontrolom.

Kod pacijentkinja koje nemaju ovulaciju i koje ne žele trudnoću koristi se oralna kontracepcija i progesteron. Time se smanjuje opasnost hiperplazije i raka edmonetrija. Kod žena koje ne žele trudnoću simptomi dlakavosti i akni smanjiće se korištenjem kontraceptiva jer se time smanjuje djelovanje muškog hormona testosterona. Terapija se mora provoditi barem šest mjeseci kako bi se rezultati vidjeli.

Kod žena koje imaju problem s policističnim jajnicima, a žele trudnoću, potrebno je poticanje ovulacije. Kako bi se to ostvarilo, ginekolog ultrazvukom prati rast folikula pa tada određuje vrijeme ovulacije i savjetuje vrijeme ciljanog odnosa. Ako je kod pacijentkinje povišen nivo insulina ili poremećena tolerancija na glukozu, mogu se koristiti mefmorfini, dobra dijeta i stalna fizička aktivnost. Ovo se mora sprovoditi uz stalni nadzor ginekologa i endokrinologa.

Izvor: www.nezavisne.com