Sve što trebate znati o bijelom iscjedku

Materica ima nekoliko važnih uloga kada je u pitanju održavanje ženskog zdravlja. Vaginalni iscjedak je uvijek prisutan. Normalno se sastoji od transudata (vode), cervikalne sluzi, odbačenih epitelnih stanica, bakterijske flore koja ima zaštitnu ulogu, elektrolita i drugih sastojaka.

Ponekad nas tijelo pomoću vaginalnog iscjedka pokušava upozoriti na zabrinjavajuća zdravstvena stanja. Bijeli iscjedak nije razlog za brigu ako nije obilan, nema mirisa ni grudvica te ako nije udružen s propratnim simptomima – iritacijom, svrabom, peckanjem sluznice ili dizurijom (bolnim mokrenjem).

Vrste normalnog bijelog iscjetka

1. elastični, mliječno-bijeli ili prozirni iscjedak (za vrijeme ovulacije i kao znak seksualnog uzbuđenja);
2. obilni, gusti, mrvičasti bijeli do blijedo žuti iscjedak (za vrijeme trudnoće);
3. gusti kremasti bijeli iscjedak (prije menstruacije).

Iscjedak je normalan sve dok nema miris i nije popraćen drugim simptomima vaginalnih infekcija (svrab vagine, oticanje, peckanje tokom polnog odnosa ili uriniranja, bol, osip i crvenilo genitalnog područja). Jedan od uzroka iznenadnog, drugačijeg ili obilnog iscjedka može biti i stres.

Poznati engleski doktor Jackie Sherrard je zajedno sa svojim kolegama proveo naučnu studiju objavljenu u časopisu International Journal of STD & AIDS u kojoj naglašava sljedeće: „Tri su najčešće infekcije povezane s neobičnim vaginalnim iscjetkom – bakterijska vaginoza, trichomoniasis i kandidijaza od kojih je trichomoniasis polno prenosiva infekcija. Potrebno je prezentovati i proučiti kliničke nalaze tih infekcija te objasniti diferencijalne dijagnoze kako bi se napravile preporuke za liječenje navedenih infekcija.“

Kada se zabrinuti zbog bijelog iscjedka?

Gust i grudičast bijeli iscjedak

Najčešću opasnost za žensko zdravlje predstavlja gust, grudičast i sirasti bijeli iscjedak, bez mirisa. On je znak gljivične infekcije ili kandide. Dolazi u paketu s ostalim simptomima vaginalne infekcije: iritacijom, svrbežom, osjećajem pečenja u području genitalija, oticanjem stidnice (vulve), boli tokom polnog odnosa.

Prema istraživanjima Mayo klinike ova infekcija pogađa tri od četiri žene barem jednom tokom njihovog života. Izbjeći je možete tako da vodite računa o vaginalnoj higijeni, održavate genitalno područje čistim i suvim te njegujete vlastiti imunitet, prirodnu otpornost svog organizma.

Ako ste koristili antibiotike, postoji šansa da će lijekovi “ubiti” i vaše dobre bakterije vagine te će se posljedično tome gljivice namnožiti i doći će do infekcije. Zato se preporučuje korištenje probiotika za održavanje normalne vaginalne flore tokom uzimanja antibiotske terapije.

Iscjedak neugodnog mirisa

On je jedan od simptoma bakterijske vaginoze, zdravstvenog stanja koji označava neravnotežu između smanjenog broja laktobacila i anaerobnih bakterija, posebno Gardnerelle vaginalis.

Gardnerella vaginalis je u malim količinama normalno zastupljena u vaginalnoj flori, ali u velikim količinama uzrokuje upalu koja može biti simptomatska ili asimptomatska.

U simptomatskim upalama je prisutan iscjedak sivkaste do mliječne boje, neugodnog mirisa po ribi koji se pojačava nakon menstruacije i polnog odnosa.

Rodnica često nije jako nadražena zbog ovog poremećaja ravnoteže u vaginalnoj flori, dakle svrbež i žarenje nisu prisutni. Bakterijska vaginoza može, ali i ne mora, biti polno prenosiva bolest. Najbolji način da se ona spriječi je održavanje niskog pH vagine, odnosno održavanje nivoa laktobacila. U slučaju infekcije, liječi se antibioticima (sistemno, lokalno ili kombinovano).

Rijetki bijeli iscjedak s pjenastom tečnošću

Ova vrsta izlučivanja može imati nekoliko boja, uključujući bijelu, žutu, ili zelenu. Iscjedak je obilan, neugodnog mirisa, stidnica crvena i natečena. Svrbež, bolno mokrenje ili bolni polni odnosi se također mogu biti prisutni. Često se pojavljuje s upalom vagine i neugodnim mirisom. Uzročnik ovog stanja je Trichomonas vaginalis. Ova infekcija je polno prenosiva bolest koja se javlja sama ili je pratilac drugih polno prenosivih bolesti.

Neuspjeh u njenom liječenju može dovesti do brojnih komplikacija, a među njima je i sterilnost jer je često vektor za prenos uzročnika upala karlice (PID). Osim opisanih pojava, svaka iznenadna promjena iscjetka može biti razlog za zabrinutost. Stoga je vrlo važno upoznati se s uobičajenim varijacijama iscjetka tokom ciklusa.

Bijeli iscjedak tokom menstrualnog ciklusa

• Neposredno nakon menstruacije iscjedak može biti smeđćkast i gust. Boja mu dolazi od zaostale krvi.
• Nakon kraja krvarenja iscjetka nema ili je umjeren, gust i bijele boje.
• U sljedećih nekoliko dana, kako se približavamo ovulaciji,  iscjedak postaje rjeđi, obilniji i bijele do bijelo-žute boje.
• Obilna, prozirna, elastična sluz (poput bjelanca jajeta) oko ovulacije.
• Mliječno-bijeli iscjedak nakon ovulacije.
• Gušći, suvi, bjelkasti iscjedak prije pojave menstruacije.

Vodič za vaginalni iscjedak prema njegovoj boji

Naučni časopis Obstetrical & Gynecological Survey donosi zanimljive statističke podatke o najčešćim uzrocima vaginalnog iscjetka, a to su bakterijska vaginoza (40 %  – 50 % slučajeva), nakon čega slijedi vulvovaginalna kandidijaza (20 % -25 %), a zatim trichomoniasis (15 % – 20 %).

Potrebno je naglasiti da čisti, bijeli iscjedak bez mirisa u većini situacija ne bi trebao predstavljati nikakvu zabrinutost, no promjena boje i pojava neugodnog mirisa mogu biti signali koje tijelo šalje kako bi pokazalo da nešto nije u redu.

Bijeli iscjedak u trudnoći

Tokom trudnoće, tijelo prolazi kroz različite promjene, a one su zasigurno najočiglednije u vaginalnom području. Žene se tokom ovog devetomjesečnog razdoblja često susreću sa bijelim iscjetkom bez mirisa koji predstavlja normalnu hormonalnu promjenu već u prvih nekoliko nedelja trudnoće i posljedica je epitelizacije zida vagine. Osim što pokazuje da je vaginalna flora uravnotežena i pravilna, bijeli iscjedak štiti rodnicu od brojnih štetnih mikroorganizama. Bezopasan je i ne zahtijeva liječenje.

Jedini problem koga može predstavljati ovakva vrsta iscjetka je količina koja je ponekad obilna i stvara ženama poteškoće.

Kada iscjedak promijeni boju, postane izrazito gust ili prouzrokuje različite bolne simptome (npr. peckanje, bolno uriniranje, svrbež), vrlo vjerojatno je riječ o različitim vrstama vaginalnih infekcija. U tom slučaju, odmah potražite savijet doktora kako bi se na vrijeme reagovalo i krenulo s terapijom.

Perimenopauza

Promjena u nivoima hormona kod žena, koje se nalaze u perimenopauzalnoj fazi života može biti uzrok abnormalnog vaginalnog iscjedka. Međutim, perimenopauza češće uzrokuje izostanak vaginalnog iscjedka. Epitel vagine postaje tanji, opada glikogen i količina laktobacila, a pH raste. Uz opisane promjene i suvoću, vagina je podložnija infekcijama koje zavisno od uzroka mijenjaju količinu, boju i miris iscjedka uz dodatne simptome (svrbež, bolno mokrenje, bolni polni odnosi, itd.).

Kako sebi pomoći u slučaju obilnog iscjedka?

Najmanje što možete učiniti je izbjegavati tampone kojima se mogu unijeti nove bakterije u vaginu, nositi pamučno donje rublje i redovno mijenjati dnevne uloške. Vaginalno područje održavajte čistim i suvim. Osim toga, pripazite na proizvode koje koristite za pranje intimnog područja. Izbjegavajte one s previše vještačkih sastojaka.

Nivo laktobacila održavajte visokom uz pomoć raznih preparata dostupnih na tržištu.

Iako se čini da je vaginalni iscjedak vrlo jednostavno prepoznati i liječiti, u praksi je to potpuno drugačije.

Naime, mnoge žene se još uvijek stide priznati da imaju problema s obilnim iscjedkom ili iscjedkom neugodnog mirisa te neobične boje čak i kada su svjesne da nešto nije u redu, stoga se naglašava potreba za dodatnom edukacijom žena o zdravlju i njezi intimnog područja.

Važno je obratiti se doktoru čim se promjene u iscjedku primijete. U toku ginekološkog pregleda doktor će obaviti potrebne pretrage (određivanje stepena čistoće, uzimanje briseva) i na osnovu nalaza provesti adekvatnu terapiju.

Izvor: krenizdravo.hr